Uoči SP-a predstavljamo

Južna Koreja, između taktičkih dilema, povreda i nade

Nakon što smo tokom jučerašnjeg dana predstavili ekipe Češke, Meksika i Južne Afrike, danas nastavljamo sa još tri reprezentacije sa Svjetskog prvenstva.

Južna Koreja na Svjetsko prvenstvo 2026. stiže sa velikim ambicijama, ali i brojnim pitanjima koja još nisu dobila odgovor. Reprezentacija koja je kroz kvalifikacije prošla bez poraza sada pokušava pronaći pravi taktički identitet, dok istovremeno vodi borbu s povredama ključnih igrača i neizvjesnom formom nekoliko nosilaca igre, piše za The Guardian, Seo Hyung-Wook.

Selektor Hong Myung-bo tokom kvalifikacija gotovo bez izuzetka insistirao je na sistemu s četvoricom u zadnjoj liniji, a prelazak na formaciju s tri stopera dogodio se tek u drugom poluvremenu posljednje utakmice – nakon što je plasman na Mundijal već bio osiguran.

Takav kasni taktički zaokret otvorio je pitanje koliko Južna Koreja uopće ima vremena da uigra sistem 3-4-3 prije početka turnira.

Problem s bekovima i veliko pitanje Jens Castropa

Jedan od najvećih izazova za Hongovu ekipu jeste nedostatak kvalitetnih bočnih igrača koji mogu odgovoriti zahtjevima sistema s tri igrača u odbrani. Zbog toga posebnu pažnju privlači Jens Castrop, fudbaler Borussije Mönchengladbach, čija svestranost izaziva veliko zanimanje.

Castrop može igrati centralno u vezi, ali i po bočnim pozicijama, što ga potencijalno čini jednim od najvažnijih „džokera“ Južne Koreje na turniru u Sjevernoj Americi. Hong je pokušao smiriti zabrinutost zbog taktičkih eksperimenata u razgovoru za korejsku televiziju KBS.

„Teško je oslanjati se samo na jedan taktički pristup i imam iskustva s tim. Nakon prve utakmice imamo oko šest dana pauze, što će nam omogućiti da analiziramo narednog protivnika i prilagodimo formaciju različitim situacijama“, rekao je selektor.

Povrede ključnih igrača dodatno komplikuju situaciju

Osim taktičkih pitanja, dodatni razlog za zabrinutost predstavlja stanje okosnice reprezentacije. Nekoliko najvažnijih igrača – uključujući Son Heung-mina, Kim Min-jae, Lee Kang-ina, Lee Jae-sunga i Hwang In-beoma – suočava se s kombinacijom povreda, promjenjive forme i smanjene minutaže u klubovima.

Posebno zabrinjava stanje u centralnom veznom redu, gdje je više potencijalnih opcija otpalo zbog zdravstvenih problema. Hwang In-beom veći dio sezone pokušava pronaći ritam nakon ponavljajućih fizičkih poteškoća, što dodatno komplikuje planove stručnog štaba.

Kvalifikacije bez poraza, ali težak izazov pred njima

Bez obzira na sve probleme, Južna Koreja bila je impresivna u kvalifikacijama. U čak 16 utakmica nisu upisali nijedan poraz, završivši grupnu fazu šest bodova ispred Jordana. Na Mundijalu ih očekuje grupa s domaćinom Meksikom, Južnom Afrikom i Češkom – grupa iz koje se, barem prema očekivanjima, može izboriti plasman dalje.

„Naš prvi cilj je prolazak u nokaut fazu. Nakon toga, sve je moguće“, poručio je Hong.

Hong Myung-bo i povratak pod pritiskom

Mundijal u Kataru 2022. ostavio je pozitivan trag na južnokorejski fudbal zahvaljujući hrabroj igri protiv Urugvaja i dramatičnoj pobjedi nad Portugalom koja je donijela plasman u eliminacijsku fazu. Međutim, period nakon toga obilježili su problemi u savezu i niz organizacionih turbulencija.

Angažman Jürgen Klinsmann završio je potpunim razočarenjem, jer se njemački stručnjak na klupi zadržao manje od godinu dana. Njegov nasljednik Hong Myung-bo odmah se suočio s kritikama zbog izbora igrača i kontroverzi oko sastava reprezentacije.

Hong je jedno od najvećih imena u historiji južnokorejskog fudbala, ali trenutno nema ni snažnu medijsku podršku ni veliko povjerenje javnosti. Dodatni pritisak predstavlja činjenica da je već vodio Južnu Koreju na Svjetskom prvenstvu 2014. godine – bez ijedne pobjede.

Pitanje koje visi u zraku jeste može li u Sjevernoj Americi konačno izbrisati uspomene na taj neuspjeh.

Son Heung-min – lice jedne generacije

Za Južnu Koreju postoji jedno ime koje nadilazi sport – Son Heung-min. „Sonny, Sonny, Sonny“, kako ga često nazivaju navijači, vjerovatno je najomiljenija sportska figura u modernoj historiji zemlje.


Foto:  EPA/JEON HEON-KYUN

Kapiten reprezentacije osvojio je Zlatnu kopačku Premiershipa i predvodio klub do evropskog trofeja, potvrđujući status igrača generacije. Ipak, uprkos individualnim uspjesima, veliki reprezentativni trofej još uvijek mu nedostaje.

Južna Koreja sada čeka odgovor na ključno pitanje – može li Son ostaviti iza sebe probleme koje je imao u LAFC-u i još jednom zablistati na svjetskoj sceni.

Oh Hyeon-gyu – novo ime koje traži veliku pozornicu

Oh Hyeon-gyu mogao bi biti jedno od otkrića turnira. Ako je Mundijal 2022. pripadao Cho Gue-sungu, onda bi 2026. mogla biti godina Oha. Prošlog ljeta bio je blizu transfera u Stuttgart vrijednog oko 24 miliona funti, ali je posao propao zbog zabrinutosti njemačkog kluba oko stare povrede koljena.

„Nisam imao problema s koljenima još od srednje škole“, izjavio je bivši napadač Celtica, koji je u januaru prešao u Bešiktaš.

Dobre partije u Turskoj dovele su ga u ozbiljnu konkurenciju za mjesto prvog napadača, pa čak i kao potencijalnu alternativu Sonu u vrhu napada.

Lee Jae-sung – junak kojeg često zanemaruju

Iako ima više od 100 nastupa za reprezentaciju, Lee Jae-sung često ostaje u sjeni atraktivnijih saigrača. Bez obzira na selektora, Lee gotovo uvijek ima mjesto u prvih 11 – zahvaljujući disciplini, inteligenciji i sposobnosti da balansira kreativnost i defanzivne zadatke.

Nakon povratka poslije duže pauze zbog povrede, 33-godišnjak se priprema za vjerovatno posljednji veliki ples zajedno sa svojim dugogodišnjim saigračem Sonom.

Navijači: između ljubavi prema fudbalu i emocionalne distance

Iako Južna Koreja ima ogromnu bazu strastvenih navijača, očekuje se da će podrška na stadionima u Sjevernoj Americi biti ograničena. Razlog nije samo ogromna udaljenost između Koreje i Meksika, SAD-a i Kanade, već i sve hladniji odnos između javnosti, fudbalskog saveza i selektora.

Uprkos globalnoj popularnosti BTS-a i snažnom kulturnom utjecaju zemlje, mnogi navijači ne osjećaju dovoljnu povezanost s reprezentacijom da bi se odlučili na skupo i dugo putovanje.

Odnos sa SAD-om i Trumpom: od simpatija do zamora

Tokom prvog predsjedničkog mandata Donalda Trumpa, Južna Koreja bila je česta tema američke vanjske politike. Trumpovi pokušaji približavanja liderima Sjeverne i Južne Koreje, kao i težnja ka Nobelovoj nagradi za mir, donijeli su mu određenu popularnost u Seulu.

Međutim, drugi mandat izazvao je potpuno drugačije reakcije. Južnokorejska javnost sve je umornija od politike obilježene carinama, nepredvidivim međunarodnim potezima i diplomatskim kontroverzama.

Posebnu pažnju izazvali su izvještaji prema kojima je Trumpova administracija navodno zagovarala da Italija zamijeni Iran na Svjetskom prvenstvu, što je u dijelu korejske javnosti dodatno učvrstilo percepciju američkog predsjednika kao nepredvidivog političkog aktera.

federalna.ba / sportskipuls.ba

VEZANE VIJESTI

Luis de la Fuente
Depay se oporavio, pozvan i Timber

NAJNOVIJE

NAJČITANIJE

NAJČITANIJE