Umjesto da kroz kvalifikacioni ciklus izgradi jasniji identitet i ustaljenu hijerarhiju, američka selekcija uoči Mundijala ulazi s nizom taktičkih dilema i neizvjesnosti. Od dolaska Mauricija Pochettina na klupu reprezentacije u septembru 2024. godine, SAD su prošle kroz period stalnih taktičkih eksperimenata. Argentinski stručnjak poznat je po fleksibilnosti i prilagođavanju protivniku, ali jedna ideja ostala je konstantna – njegova ekipa želi imati kontrolu nad utakmicom i biti aktivni učesnik događaja na terenu, a ne čekati greške protivnika, piše za The Guardian, Jeff Rueter.
Protiv reprezentacija slabijeg renomea poput Paragvaja, Australije ili Ekvadora Amerikanci su često držali loptu više od 60 posto vremena. Nasuprot tome, protiv selekcija koje se smatraju favoritima, poput Urugvaja, Japana, Belgije ili Portugala, posjed lopte bio je mnogo izjednačeniji.
Zanimljivo je da je Pochettino u reprezentaciji SAD-a značajno odstupio od filozofije po kojoj je bio poznat u Tottenhamu i Paris Saint-Germainu. Njegov zaštitni znak, agresivni visoki presing, rijetko se viđa. Umjesto toga, Amerikanci uglavnom koriste srednji blok i nastoje ograničiti protivničke akcije u završnoj trećini terena.
Potraga za idealnim sistemom
U fazi napada SAD pokušavaju graditi igru kroz sredinu terena koristeći dva ofanzivna vezna igrača i dvojicu zadnjih veznih iza njih. Širinu gotovo isključivo donose bekovi ili wing-backovi, dok se veznjaci često pomjeraju prema bočnim zonama kako bi stvorili brojčanu prednost.
Najveća dilema ostaje izbor formacije.
Tokom jeseni 2025. godine Pochettino je ostvario zapažene rezultate koristeći sistem s trojicom stopera i wing-backovima. Takav pristup donio je i impresivnu pobjedu nad Urugvajem rezultatom 5:1. Međutim, u martu ove godine odlučio se vratiti na formaciju 4-2-3-1, što se pokazalo katastrofalnim potezom u teškom porazu od Belgije rezultatom 5:2.
Bez obzira na nominalnu formaciju, osnovni principi ostaju slični. U napadu se struktura često pretvara u 3-2-5, dok se u odbrani formira 4-4-2 ili 5-3-2.
Zbog toga je pred Pochettinom klasična dilema: treba li graditi sistem koji najbolje odgovara ekipi s petoricom defanzivaca ili pokušati istovremeno na teren poslati najveći broj najkvalitetnijih igrača, čak i ako to narušava taktičku ravnotežu. Nakon poraza od Portugala 2:0, posljednje utakmice prije objave spiska za Mundijal, Pochettino je otvoreno govorio o kvalitetu svog tima.
„Belgija i Portugal imaju nekoliko igrača među 100 najboljih na svijetu. Mislim da mi nemamo nijednog“, rekao je argentinski stručnjak.
Takva izjava izazvala je dosta pažnje, ali i pokazala da selektor pokušava smanjiti pritisak na svoju ekipu pred domaći Mundijal.
Pochettino – veliko ime na najvećoj sceni
Mauricio Pochettino bez dileme je jedno od najzvučnijih trenerskih imena na Svjetskom prvenstvu 2026. godine. Nakon iscrpljujućeg perioda u Chelseaju odlučio je prvi put okušati sreću u reprezentativnom fudbalu. Kao igrač nastupio je za Argentinu na Svjetskom prvenstvu 2002. godine, a kao trener najdublji trag ostavio je u Tottenhamu, koji je vodio kroz najuspješnije godine moderne historije kluba.
Na klupu SAD-a stigao je nakon razočaravajućeg nastupa na Copa Americi 2024. godine, kada je reprezentacija pod vodstvom Gregga Berhaltera eliminirana već u grupnoj fazi. Njegov zadatak bio je jasan – pretvoriti talentovanu generaciju američkih fudbalera u tim sposoban konkurirati najboljima.
Iako se očekuje da će nakon Mundijala ponovo preuzeti neki evropski klub, uspjeh ili neuspjeh na domaćem prvenstvu značajno će utjecati na percepciju njegovog američkog mandata.
Christian Pulisic – lice američkog fudbala
Bez obzira na promjenjivu formu, Christian Pulisic ostaje najveća zvijezda američke reprezentacije.
Foto: EPA/ERIK S. LESSER
Fudbaler Milana već godinama nosi teret očekivanja čitave nacije i predstavlja zaštitno lice američkog fudbala. Još od neuspjeha u kvalifikacijama za Mundijal 2018. godine Pulisic je postao simbol nove generacije koja želi SAD pretvoriti iz respektabilnog učesnika u ozbiljnog kandidata za velike rezultate.
Sezona 2025/26 nije bila laka za napadača rođenog u Hersheyju. Od decembra nije postigao pogodak za klub ili reprezentaciju, ali njegova sposobnost da driblingom izbaci protivnika i kreira priliku iz ničega i dalje ga čini najopasnijim igračem ekipe. Ako SAD žele ostvariti rezultat vrijedan pamćenja, Pulisic će morati biti u svom najboljem izdanju.
Folarin Balogun – napadač kojeg su dugo čekali
Nakon odlaska Jozyja Altidorea i Clinta Dempseyja, reprezentacija SAD-a godinama nije imala pravog centralnog napadača. Zato je odluka Folarina Baloguna da nastupa za Sjedinjene Američke Države umjesto Engleske ili Nigerije predstavljala veliki uspjeh za američki savez.
Napadač ponikao u Arsenalu vrijedi više od 40 miliona dolara i posjeduje sve karakteristike modernog golgetera. Odlično se kreće bez lopte, pronalazi prostor u šesnaestercu i sposoban je zaprijetiti gotovo sa svake pozicije u završnici. Njegova forma u Monacu oscilirala je tokom sezone, ali je proljeće dočekao u mnogo boljem ritmu i očekuje se da bude glavna napadačka opcija Amerikanaca.
Chris Richards – stub odbrane
Iako se najviše pažnje posvećuje ofanzivcima, Chris Richards možda je najvažniji igrač u američkoj zadnjoj liniji. Defanzivac Crystal Palacea, s kojim je 2025. godine osvojio FA Cup, profilirao se kao moderan stoper sposoban jednako kvalitetno braniti u duelima na zemlji i u zraku, ali i graditi napade preciznim dodavanjima.
Njegova saradnja s veteranom Timom Reamom dugo je bila jedna od najvećih, ali često zanemarenih snaga reprezentacije.
Ako tokom Mundijala nastavi igrati na nivou koji pokazuje u Premiershipu, mogao bi postati jedno od najugodnijih iznenađenja turnira.
Navijači između euforije i skepticizma
Za razliku od optimizma koji je vladao uoči prethodnih velikih turnira, američki navijači trenutno su mnogo oprezniji. Loši rezultati iz marta, posebno težak poraz od Belgije, poljuljali su vjeru u mogućnosti reprezentacije. Situaciju dodatno komplikuju izuzetno visoke cijene ulaznica koje su izazvale brojne kritike.
Mnogi navijači smatraju da je odlazak na utakmice postao luksuz dostupan samo najbogatijima.
Ipak, kada Mundijal počne, očekuje se prepoznatljiva atmosfera u crvenoj, bijeloj i plavoj boji, uz neizbježne povike „USA! USA!“ i brojne kostime inspirisane američkom historijom.
Šta je zapravo ulog?
Svjetsko prvenstvo 1994. godine promijenilo je položaj fudbala u Sjedinjenim Američkim Državama. Turnir je otvorio vrata razvoju MLS-a i značajno povećao interes javnosti za sport koji je dotad bio u sjeni američkog fudbala, košarke i bejzbola.
Mundijal 2026. godine trebao bi predstavljati sljedeći veliki korak.
MLS i brojni domaći klubovi uskladili su dugoročne planove upravo s ovim ljetom, očekujući novi talas popularnosti i dolazak novih navijača.
Na terenu, cilj je također jasan. SAD su ispale u osmini finala na Mundijalima 2010., 2014. i 2022. godine, a posljednji plasman u četvrtfinale ostvarile su još 2002.
Generacija koju predvode Pulisic, Balogun, Adams i Richards godinama je predstavljana kao potencijalna „zlatna generacija“ fudbala u SAD-u. Dubok plasman na domaćem prvenstvu opravdao bi takva očekivanja i pokazao da je projekat Mauricija Pochettina bio vrijedan ogromnih ulaganja.
U suprotnom, američki navijači vrlo brzo će pogled usmjeriti prema sljedećoj generaciji, nadajući se da će upravo ona konačno pretvoriti SAD u jednu od deset najboljih reprezentacija svijeta.
federalna.ba / sportskipuls.ba
