Njegovu smrt danas je potvrdio Milan, nogometni klub u kojem je proveo cijelu svoju 20-godišnju igračku karijeru. Uzrok smrti nije naveden.

„Cijela historija Milana je u suzama“, saopćio je Milan.

U augustu 2025. godine Baresi je podvrgnut operaciji uklanjanja plućnog čvora, nakon čega je započeo ciklus imunoterapije.

Njegovo posljednje pojavljivanje u javnosti bilo je na ceremoniji otvaranja Zimskih olimpijskih igara u Milanu i Cortini u februaru, kada je zajedno s bivšim defanzivcem Intera Giuseppeom Bergomijem unio olimpijsku baklju na San Siro, stadion na kojem je nekada igrao.

„Objaviti gubitak nekoga ko je utjelovljavao srce i dušu Milana nevjerovatno je teško. Ali svi u klubu i svi Milanisti moraju živjeti u skladu sa sjećanjem na Franca Baresija. Moramo biti snažni i prikupiti svaku mrvu energije, čak i u ovim najtužnijim trenucima“, naveo je klub.

„Njegov primjer i integritet zauvijek će biti urezani u DNK kluba, baš kao i njegov kultni dres s brojem 6. Saučešće koje Milan upućuje porodici Franca Baresija u ovako teškom trenutku dijeli svaki rossonero, koji ovaj gubitak doživljava kao vlastiti“, dodaje se.

Baresi, kojeg mnogi smatraju jednim od najboljih defanzivaca svih vremena, bio je igrač koji je cijelu karijeru proveo u jednom klubu. Prošao je omladinske kategorije Milana, a za prvi tim debitovao je sa 17 godina, u aprilu 1978. godine.

Odlučio je ostati u Milanu čak i nakon što je klub ispao u Seriju B, drugi put u tri sezone, 1982. godine, neposredno prije nego što je tog ljeta pomogao Italiji da osvoji Svjetsko prvenstvo.

Kapitenska traka dodijeljena mu je sa samo 22 godine.

Baresi je odigrao više od 700 utakmica za Milan, predvodeći ekipu kao kapiten do svjetske dominacije krajem osamdesetih i početkom devedesetih godina. S Milanom je osvojio tri trofeja Lige prvaka, šest titula prvaka Serije A, dva Interkontinentalna kupa, tri evropska Superkupa i četiri italijanska Superkupa.

Osim osvajanja Svjetskog prvenstva 1982. godine, Baresi je pomogao Italiji da stigne i do drugog mjesta na Mundijalu 1994. godine. Bio je jedan od trojice igrača koji su promašili jedanaesterac u finalu protiv Brazila, nakon izvođenja penala.

Baresi je 1989. godine zauzeo drugo mjesto u izboru za Zlatnu loptu, iza saigrača Marca van Bastena.

Kada se Baresi penzionisao 1997. godine, Milan je povukao njegov dres s brojem 6, što je bio prvi takav slučaj u italijanskom nogometu.

Klub je također organizovao revijalnu utakmicu njemu u čast, na kojoj su nastupile brojne nogometne zvijezde s kojima je Baresi igrao ili protiv kojih je igrao.

Baresi je 2020. godine imenovan za počasnog predsjednika Milana.

Međutim, sve je moglo biti potpuno drugačije za Baresija i Milan. Kao mladi igrač bio je na probi u Interu, ali su ga iz tog kluba odbili i odlučili potpisati ugovor s njegovim starijim bratom Giuseppeom Baresijem, nakon čega je Franco Baresi prešao u omladinski tim njihovog gradskog rivala.

Giuseppe je također bio kapiten svoje ekipe, a fotografija dvojice braće Baresi kako razmjenjuju klupske zastavice prije početka utakmice postala je jedan od simbola milanskog derbija krajem osamdesetih godina.

federalna.ba/Beta