Kada Delić Selimović, direktorica AK Sloboda – Tehnograd bila je između ostalih i u delagaciji koja je prvi put, nezavisnu BiH 1992. godine predstavljala na Ljetnim olimpijskim igrama u Barceloni 1992. godine.
U intervjuu za SportskiPuls Kada Delić Selimović se prisjeća svih svojih rekorda, putovanja u Barcelonu, Pariz i Sttugart gdje je u jeku rata ponosno predstavljala svoju državu Bosnu i Hercegovinu, govori o nagradama koje je osvajala, ali i uspješnom poslu trenerice u AK Sloboda – Tehnograd, kao i angažmanu Specijalnoj olimpijadi BiH, na što je posebno ponosna.
SportskiPuls: Možete li se odmah na početku prisjetiti historijskog momenta i nastupa Bosne i Hercegovine na Ljetnim olimpijskim igrama 1992. godine u Barceloni? I vi ste bili u delegaciji sportista, prvi put predstavljajući nezavisnu BiH?
Delić – Selimović: To je bio historijski uspjeh Bosne i Hercegovine na Olimpijskim igrama 1992. godine u Barceloni i ostao je duboko urezan u mom sjećanju, iz razloga što se tada Bosna i Hercegovina prvi put pojavila na međunarodnoj sceni. Ja sam zajedno sa Mirjanom Horvat tada 1992. godine imala ispunjenu olimpijsku normu za reprezentaciju ex. Jugoslavije. Nakon toga, kada je priznata nezavisnost Bosne i Hercegovine, kada je Međunarodni olimpijski komitet potvrdio da BiH može nastupiti kao nezavisna i samostalna država na Ljetnim olimpijskim igrama u Barceloni, to je za nas bilo ispunjenje najvećeg sna. Sam čin izlaska prilikom najavljivanja reprezentacije BiH kada je Zlatan Saračević prkosno nosio zastavu s ljiljanima i vrlo često znao reći da je neko pokušao oteti tu zastavu iz njegovih ruku da bi prije dozvolio da mu odsijeku ruku nego otmu zastavu, budi nezaboravna sjećanja. I danas kažemo, možda će biti osvojenih medalja, možda će biti naših takmičara na pobjedničkim postoljima ali ono što smo mi tada doživjeli to niko neće nikada osporiti i neće niko doživjeti. Tada se govorilo da je bilo preko 110 hiljada ljudi na stadionu u Barceloni, i u momentu najavljivanja našeg tima, sjećam se, svi su ustali na noge i pozdravili nas. To je nešto što je nezaboravno i jedan od najvećih historijskih uspjeha, ne samo nas kao reprezentativaca BiH već i prije svega kao predstavljanje nezavisne države Bosne i Hercegovine.
SportskiPuls: Bili ste reprezentativka BiH i Jugoslavije, postavili ste rekorde u brzom hodanju koji ni do danas oboreni. Kako to komentarišete?
Delić – Selimović: Kao nekadašnja reprezentativka bivše Jugoslavije mogu reći da su moji svi rekordi koji su ostvareni tada, još uvijek su aktuelni rekordi Bosne i Hercegovine, počev od tri hiljade metara u dvorani, preko tri hiljade metara na otvorenom, zatim pet hiljada metara, deset hiljada metara, i to je jednostavno pokazatelj svega. Neko kaže, da sam ja brže hodala nego što danas mnogi trče ali to je jednostavno tako. Treniralo se, radilo se. Činjenica je da je moj rezultat na pet hiljada metara i deset hiljada metara najvredniji rezultat svih vremena u BiH kada govorimo o ženskoj atletici.
SportskiPuls: Bili ste i prva atletičarka koja je predstavljala BiH na Svjetskom prvenstvu 1993. u Stuttgartu. Tada je u BiH buktao rat. Kako ste uopšte smogli snage pripremiti se i otići na ovo takmičenje?
Delić – Selimović: Kada sam prvi put nastupila kao atletičarka, odnosno predstavnica BiH na Svjetskom prvenstvu u Sttutgartu 1993. godine, ostala su također duboko urezana sjećanja. Nađa Avdibašić i ja bile smo na pripremama u Istanbulu, budući da je Olimpijski komitet BiH i Atletski savez BiH tražio da se svi sportisti izmjeste iz BIH, da bi se kroz promociju sporta borili i predstavljali našu zemlju. Iako je u BiH buktao rat, sportisti su bili tu koji su se na neki način borili za BiH. Učestvovali smo na različitim manifestacijama na kojima se tražio mir i prekid rata u našoj zemlji. Mislim da je i tada Svjetsko prvenstvo pokazalo da smo mi spremni da branimo našu zemlju. Tada je došla i depeša od tadašnjeg predsjednika Alije Izetbegovića, da smo mi u obavezi da se na najbolji način kroz sport borimo za BiH. To je bila velika odgovornost i svi sportisti su se trudili da to i ostvare.
SportskiPuls: Vi ste također i 1994. godine učestvovali na Evropskom dvoranskom prvenstvu u Parizu. Na ulasku u Francusku tada, morala je intervenisati Granična policija te zemlje. Zbog čega?
Delić – Selimović: Tako je, učestvovala sam na Evropskom dvoranskom prvenstvu u Parizu 1994. godine i zajedno putovala sa reprezentacijom Njemačke. Bilo je oko stotinu ljudi u delegaciji. Oni su čekali više od dva sata na aerodromu zbog mene, budući da Graničnoj policiji Francuske, tada nije bio poznat bosanskohercegovački pasoš s ljiljanima koji sam ja imala. Tek na intervenciju Međunarodnog olimpijskog komiteta je dozvoljen moj ulazak u Francusku. To je stvarno nešto što se ne zaboravlja.
SportskiPuls: Dobitnica ste brojnih nagrada, među ostalim i Evropske trenerske atletske nagrade. Je li ona najdraža?
Delić – Selimović: Ono što je bitno kada govorimo o tim nagradama je da sam ja 2013. godine dobila priznanje – Žena lider u atletici, promovišući aktivnosti žena u sportu, a nekako kruna svega toga je da sam 2022. godine dobila priznanje od Evropske trenerske organizacije kao najbolji ženski trener Evrope. Nekako sjećajući se i izlazeći na binu da primim to priznanje imala sam osjećaj da mi je u tih deset sekundi prošao čitav moj život i sportska karijera kroz glavu. Pitala sam se da li je moguće da jedna žena iz BiH bude prepoznata među najboljim ženama i atletskim trenerima u Evropi. Bila sam ponosna što su ljudi shvatili vrijednost onoga što radim. Između ostalih spona je bila: Kako biti inspiracija za sve? Moj rad u Specijalnoj olimpijadi, moj rad u inkluziji, uključivanje djece sa invaliditetom u sport je doprinio tome da sport pobijedi i da moji rezultati pokažu vrijednost. Vi možete biti vrhunski sportista, možete biti poznati ali ako nemate osjećaj onoga gdje pripadate to je nešto sasvim drugo. Mislim da je ta nagrada Evropske trenerske organizacije bila vrhunac moje atletske i trenerske karijere.
SportskiPuls: Od 1997. godine posvetili ste se trenerskoj profesiji i čini se da vam i više nego uspješno ide, ako posmatramo uspjehe koji postižete sa AK Sloboda Tehnograd i u Atletskom savezu BiH i reprezentaciji?
Delić – Selimović: Ja sam 1997. godine završila atletsku karijeru, a već 1998. godine sam imenovana za direktoricu Atletskog kluba Sloboda – Tenograd. Prihvatila sam se te uloge između ostalog i namjeravajući da pokažem da uz sve ono što sportisti treba da ostvaruju, treba da imaju podršku nadležnih institucija i ljudi koji rade u klubu, kako bi ostvarivali dobre rezultate. Mislim da smo mi kroz AK Sloboda – Tehnograd koji je prevazišao većinu rezultata iz perioda bivše Jugoslavije pokazali vrijednost stručnog rada. Mi smo klub koji ima sportistu stoljeća Grada Tuzle, ima preko stotinu državnih rekorda u različitim uzrasnim kategorijama, imamo dvoranskog prvaka Evrope, šest olimpijaca iz grada Tuzle koji su učestvovali na Olimpijskim igrama, s tim da sam i ja bila dio Olimpijade, onda je to nešto što dovoljno govori o tome da je uspjeh AK Sloboda – Tehograd najprepoznatljiviji u 105. godina Radničkog sportskog društva Sloboda. U Atletskom savezu BiH i Atletskom savezu FBiH, AK Sloboda – Tehnograd igra ključnu i važnu ulogu, kada je u pitanju razvoj ovog sporta u BiH.
SportskiPuls:Također ste i direktorica Specijalne olimpijade BiH. Ove godine na tom sportskom događaju je i osam učesnika iz BiH?
Delić – Selimović: Kada govorimo o mojoj ulozi direktorice u Specijalnoj olimpijadi BiH i to je nekako odraz kako sam rekla, svih zasluga koje sam ostvarila kroz sport, da su me sport i atletika, doveli i do toga da sam pored svih sportskih funkcija i univerzitetska profesorica. Sve to je dovelo do toga da mi na Zimskim olimpijskim igrama Specijalne olimpijade u Torinu koje će se održati narednog mjeseca od 7. do 16. marta imamo svojih osam predstavnika u alpskom skijanju, nordijskom trčanju. Mislim da je to vrhunac onoga što mi radimo, da smo pokazali da nema nikakve razlike između mog nastupa na Olimpijskim igrama u Barceloni i ovih sportaša koji će učestvovati na Zimskim olimpijskim igrama. Od 2007. smo učestvovali na svim olimpijskim igrama u svijetu sa Specijalnom olimpijadom i osvojili 11 medalja. Nadam se da ćemo se sa medaljom vratiti i iz Torina.
SportskiPuls: Koja je vaša poruka povodom 1. marta, Dana nezavisnosti BiH?
Delić – Selimović: Moram reći da sam ponosna što je Bosna i Hercegovina uprkos svim nedaćama, uprkos svim prijetnjama pobijedila sve i pokazala da je bila, da postoji i da će biti kao nezavisna država i da smo mi sportisti najbolji ambasadori BiH. Mi ćemo nastaviti promovisati kroz sport vrijednosti naše zemlje, vrijednosti koje pruža kao multikulturalna država, država koja ne prepoznaje nacionalnost na osnovu pogrešnih razmišljanja, već ono što vrijedi. Čovjek je čovjek i mislim da će BiH pokazati sve svoje kvalitete i opstati i pobijediti sve koji je žele urušiti. Mislim da je kroz nastupe naših sportista u Evropi i svijetu, do sada BiH to bezbroj puta i dokazala.
SportskiPuls: Imate li neostvarenih želja kada je u pitanju atletika?
Delić – Selimović: Moj životni cilj je bio da osvojim medalju na Olimpijskim igrama, ali bez obzira što je nisam osvojila, ponosna sam na ono što sam postigla u životu. Moja jedina želja je da evo kao uspješna atletičarka, a sada kao uspješni trener dovedem do toga da atletičar prevaziđe svog trenera. Mislim da imamo mladu generaciju uspješnih atletičara, počev od Bakira Musića, Edhema Vikala, Nikole Pavljaševića, Amera Bećirovića, Ene Bećirović, Eme Mešković, Elme Hasanbašić, Ajne Nezirovac, Adema Bajrića, Amne Musić, Amine Lilillian Cifrić, Ajle Reizbegović i želim da nastavimo jedan kontinuitet. Moja želja je nastup ovih takmičara na Olimpijskim igrama gdje će osvojiti medalje.
sportskipuls.ba
