U posljednjoj izmjeni mješovite štafete 4×100 metara, 24-godišnja Hunt preuzela je palicu s minimalnim zaostatkom za Njemicom Ginom Lückenkemper. A onda je krenuo lov. Svojim dugim, prepoznatljivim korakom doslovno je poletjela stazom, sustigla suparnicu i pobjedonosno utrčala u cilj, direktno u istoriske knjige. Dok je prolazila ciljnom ravninom, isplazila je jezik, raširila ruke, a zatim kameri pokazala četiri prsta – za četiri zlata.

“Ovo je ostvarenje sna – ovu sedmicu pamtit ću do kraja života”, izjavila je Hunt nakon što je postala prva atletičarka u 92-godišnjoj istoriji europskih prvenstava koja je osvojila četiri zlata na jednom takmičenju. Pobjeda je bila još slađa jer je britanska štafeta postavila novi europski rekord s vremenom 39,97 sekundi, ispred srebrne Njemačke i bronzane Španije.

“Mislim da sam nadmašila vlastita očekivanja. Ne mislim pritom samo na ciljeve, nego na to kako sam se nosila sa sobom, s pritiskom, pažnjom, oporavkom i svom tom disciplinom”, rekla je. Na pitanje o ludoj sedmici iza nje, odgovorila je slikovito: “Bilo je to pomalo kao kad čekate u redu za ‘rollercoaster’ – malo ste nervozni, gledate one strme padove… A kad siđete, želite ponovo. Bio je to pravi adrenalinski šut. Obožavam ovo takmičenje.”

Otrčati sedam utrka u sedam dana je podvig sam po sebi, a pobijediti u svima njima zahtijeva nevjerovatan talent i mentalnu snagu. Iako Hunt zrači energijom glavne zvijezde, brzo je istakla zasluge svojih kolega iz štafete – Jeremiaha Azua, Dine Asher-Smith i Zharnela Hughesa. “Nevjerovatno je što smo ovo postigli zajedno, pogotovo jer smo tu izmjenu prvi put isprobali prije samo sat vremena na zagrijavanju”, otkrila je.

Trnovit put od povrede do vrha

Priča o Amy Hunt priča je o nevjerovatnoj otpornosti. Svijet je za nju prvi put čuo 2019., kada je kao 17-godišnjakinja srušila svjetski rekord za mlađe od 18 godina na 200 metara. Britanski Vogue tada ju je uvrstio među “lica koja će obilježiti desetljeće” i činilo se da je pred njom nezaustavljiv uspon. Ali put je postao trnovit.

Prelaz u seniorsku konkurenciju otežala je pandemija, a početkom 2022. uslijedila je katastrofalna povreda. Puknuće tetive kvadricepsa bilo je toliko teško da je zahtijevalo operaciju. “Mama me morala podizati iz tuša i previjati mi rane”, prisjetila se najtežih trenutaka, tokom kojih se borila i s narušenim mentalnim zdravljem. Ipak, nije odustala. “U meni je tinjala iskra koja mi je govorila da se isplati. Da nastavim. Da doista imam nešto posebno.”

Spoj nespojivog: Cambridge i atletska staza

Ono što priču Amy Hunt čini jedinstvenom jest njezina odluka da ne žrtvuje obrazovanje. Upisala je i 2023. godine diplomirala englesku književnost na prestižnom Sveučilištu u Cambridgeu. Usklađivanje vrhunskog sporta s jednim od najzahtjevnijih akademskih okruženja na svijetu bilo je iscrpljujuće.

“Na kraju svake godine razmišljala sam o odustajanju, ali znala sam da ne mogu. Nisam osoba koja odustaje”, rekla je. Dan nakon diplome, preselila se u Padovu kako bi trenirala pod vodstvom Marca Airalea, što se pokazalo ključnom odlukom.

Kruna njenog povratka stigla je na Svjetskom prvenstvu u Tokiju 2025., gdje je osvojila senzacionalno srebro na 200 metara. Njezina proslava? Karaoke i pjesma “Maneater” od Nelly Furtado. “To je bio ‘vibe’ večeras – seksi i agresivno”, rekla je kroz smijeh. “Možete biti akademski opasni i božica na stazi”, izjavila je tada Hunt, potvrdivši status heroine koja dokazuje da je moguće živjeti “bogat, slojevit i predivno šaren život”.

Visoko.co.ba / sportskipuls.ba