Karijeru je započeo u francuskim klubovima poput Auxerrea, Marseillea, Bordeauxa, Montpelliera i Nîmesa prije nego što je 1992. prešao u Leeds United, a ubrzo zatim i u Manchester United. S engleskim velikanom osvojio je četiri titule prvaka u razdoblju od pet sezona te dva FA Cupa. U Unitedu je nosio dres s brojem sedam i stekao nadimak “King Eric” među navijačima.
Na reprezentativnom nivou upisao je 45 nastupa za Francusku i pritom postigao 20 golova. Nastupio je i na Europskom prvenstvu 1992. godine. Godine 2004. uvršten je na FIFA-inu listu 100 najboljih živih nogometaša, čime je dodatno potvrđen njegov uticaj na svjetski nogomet.
Jedan od najpoznatijih trenutaka njegove karijere bio je incident iz 1995. godine kada je zbog udaranja navijača koji ga je rasistički vrijeđao dobio osmomjesečnu suspenziju i kaznu rada za opšte dobro. Uprkos tome, zadržao je kultni status te je 2002. primljen u English Football Hall of Fame, a 2021. i u Premier League Hall of Fame.
Nakon što se 1997. povukao iz profesionalnog nogometa, posvetio se glumačkoj karijeri. Glumio je u filmovima poput Elizabeth (1998.) i Looking for Eric (2009.), a ujedno je vodio francusku reprezentaciju u nogometu na pijesku s kojom je 2005. osvojio Svjetsko prvenstvo. Mlađim generacijama poznat je kao voditelj serijala Joga bonito.
Cantona je bio poznat i po svojoj karizmi, samouvjerenom stavu i specifičnoj pojavi na terenu. Njegov zaštitni znak bila je podignuta kragna na dresu, koja je postala dio njegova identiteta i simbol autoriteta koji je unosio u svaku utakmicu. Bio je igrač čije je ponašanje često bilo nepredvidljivo, ali je njegov uticaj na saigrače, igru i publiku bio neupitan.
Index.hr / sportskipuls.ba
