Rođen je 21. marta 1960. u São Paulu u Brazilu, Senna je od malih nogu pokazivao interes za motore i brzinu. S četiri godine, njegov otac izradio je mali karting s motorom od kosilice, što je bio njegov prvi korak prema svijetu utrka. S trinaest godina počeo je sudjelovati u kartingu, brzo pokazujući prirodni talent. Iako nikada nije osvojio Svjetsko prvenstvo u kartingu, dvaput je bio viceprvak, što mu je otvorilo vrata za daljnje napredovanje u motosportu.​

Godine 1981. Senna se preselio u Veliku Britaniju kako bi se takmičio u Formuli Ford 1600, gdje je odmah osvojio prvenstvo. Sljedeće godine dominirao je u Formuli Ford 2000, osvajajući i britansko i europsko prvenstvo. Njegov uspjeh nastavio se u britanskoj Formuli 3 1983. godine, gdje je osvojio titulu nakon žestoke borbe s Martinom Brundleom. Ovi uspjesi privukli su pažnju timova Formule 1.​

Uspon prema vrhu

Senna je debitovao u Formuli 1 1984. godine s timom Toleman. Njegova vožnja po kiši na Velikoj nagradi Monaka te godine, gdje je završio drugi, istakla ga je kao zvijezdu u usponu.​ Prelazak u Lotus donio je Senni prve pobjede. Njegova prva pobjeda ostvarena je na Velikoj nagradi Portugala 1985. godine, gdje je dominirao u kišnim uslovima. Tokom tri sezone s Lotusom ostvario je šest pobjeda i 16 pole positiona, učvrstivši svoj status među elitom sporta.​

Pridružio se McLarenu 1988. godine, formirajući legendarno partnerstvo i rivalstvo s Alainom Prostom. Te godine osvojio je svoju prvu titulu svjetskog prvaka, pobijedivši u osam utrka. Nakon kontroverznog sudara s Prostom 1989. godine, koji mu je oduzeo titulu, Senna je uzvratio osvajanjem prvenstava 1990. i 1991. godine. Njegova sposobnost da izvuče maksimum iz bolida, posebno u kvalifikacijama, bila je legendarna, što potvrđuje i 65 pole positiona koje je ostvario tokom karijere.​

Senna je prešao u Williams 1994. godine, ali sezona je počela teško zbog tehničkih problema i prilagodbe na novi tim.​ Na Velikoj nagradi San Marina 1. maja 1994. godine, Senna je doživio fatalnu nesreću u krivini Tamburello na stazi Imola. Senni su bile 34 godine, a za sobom je imao tri titule prvaka, 41 pobjedu, 80 plasmana na pobjedničko postolje, 65 pole positiona i 19 najbržih krugova.

“Utrkivanje i takmičenje su mi u krvi”

Senna je već duže bio zabrinut za sigurnost vozača, a taj vikend loše je počeo već u petak, kad se na treningu njegov sunarodnjak i učenik Rubens Barrichello gadno razbio. Senna je odmah otišao s treninga direktno u bolnicu i tek kad se uvjerio da je s Rubensom sve u redu, vratio se na stazu.

Sljedećeg dana u kvalifikacijama je poginuo Simtekov vozač Roland Ratzenberger, koji je u krivini Villeneuve izletio sa staze i zabio se u zid pri brzini od 314 kilometara na sat. Senna je doslovno ukrao jedan od sudijskih automobila na stazi i odjurio u bolnicu da bi od doktora i prijatelja Sida Watkinsa doznao kako je mladi Austrijanac preminuo.

Watkins je Senni tom prilikom rekao kako je vrijeme da se ostavi utrkivanja, na što mu je Brazilac odgovorio da nikad neće prestati. “Utrkivanje i takmičenje su mi u krvi. To je dio mene i to je moj život. Ne mogu se zamisliti bez toga”, govorio je ranije Senna.

Želio je osnovati udruženje za sigurnost vozača

Šokiran Barrichellovom nesrećom i Ratzenbergerovom pogibijom, Senna je, prema izjavama očevidaca, došao u svoju sobu i slomio se. Njegova ekipa Williams raspravljala je o tome je li Brazilac uopšte sposoban za utrku, ali Senna im je rekao da je sve u redu i pripremao se za utrku s koje je startao s prve pozicije.

Na zagrijavanju uoči starta, Senna je bio gotovo sekundu brži od konkurenata, a nakon toga sreo je svog bivšeg velikog rivala Alaina Prosta, koji je bio u penziji. Pričali su oko pola sata i Senna mu je rekao da moraju nešto napraviti oko sigurnosti u ovom sportu pa su se dogovorili da će se čuti nakon utrke. Senna je ostalim vozačima rekao da moraju ponovno osnovati udruženje pilota Formule 1 te se kao najstariji ponudio da bude predsjednik. Najavio je osnivanje udruženja već uoči sljedeće utrke u Monte Carlu.

Takav potresen, Senna je spakovao austrijsku zastavu u Ratzenbergerovu čast i sjeo u bolid. Na startu utrke Pedro Lamy zabio se u bolid JJ Lehta, kojem se automobil ugasio, a ciljnom ravninom razletjeli su se dijelovi bolida. Na stazu je izašao safety car, i to najobičnija Opel Vectra. Pet krugova vozači su se vukli iza porodičnog automobila koji nije mogao pratiti njihovu brzinu, a na snimci se u jednom trenutku vidi kako Senna dolazi do Vectre i signalizira vozaču da ubrza. To će, navodno, biti jedan od uzroka nesreće, jer je zbog premale brzine safety cara, pao pritisak u gumama na bolidima.

Kobnih 218 km/h

Čim je Vectra otišla sa staze, Senna je u 6. krugu vozio najbrži krug, odmah iza Schumachera. A onda je došao taj 7. krug i krivina Tamburello, koja više nikada neće tako izgledati. Ayrton Senna izletio je iz krivine pri brzini od 310 kilometara na sat. Telemetrija je pokazala da je kočio nešto manje od dvije sekunde i ubacio u dvije brzine niže te se s 218 kilometara na sat prednjim desnim krajem zabio u nezaštićeni betonski zid.

Sliku na kojoj Sennino tijelo nepomično stoji naslonjeno na jednu stranu bolida zapamtit će svi oni koji su te nedjelje prije 24 godine gledali utrku. Petorica sudija stajala su oko bolida, ali nisu željeli dirati Sennu zbog mogućih težih povreda. Ubrzo su došli doktori predvođeni Sidom Watkinsom, Senninim prijateljem. Ali, pomoći više nije bilo…

“Na trenutak je otvorio oči. Zjenice su mu bile jako raširene i odmah mi je bilo jasno da je mozak teško stradao. Izvukli smo ga iz kokpita i dok smo ga spuštali na tlo, izdahnuo je. Stvarno nisam religiozan tip, ali kao da sam osjetio da mu je u tom trenutku duša izašla iz tijela”, rekao je Watkins.

Ispratilo ga je tri miliona ljudi

Senna je helikopterom prevezen u bolnicu. Već je u zraku bio priključen na aparate, a nakon što je dvaput oživljen, jedan od najboljih vozača svih vremena proglašen je mrtvim u 18 sati i 40 minuta. ​​​Nakon Sennine pogibije, izgled krivine Tamburello je promijenjen i postala mnogo sporija. Osnovano je i udruženje koju je Senna zagovarao, a u Formuli 1 sigurnost je zauvijek podignuta na višu razinu.

Na ulice Sao Paula izašlo je oko tri miliona ljudi kako bi se oprostili od svojeg sugrađanina. Brazil je proglasio tri dana žalosti, a svijet se nikada nije do kraja pomirio sa smrću genijalnog Brazilca.

Formula 1 je, kažu svi u njoj i oko nje, postala drukčija. No Sennin duh ostao je živjeti i danas. Ne samo u mislima onih koji su zbog njega nedjeljom gledali utrke nego i zbog golemog nasljedstva koje je iza sebe ostavio.

Pomagao je siromašnim sunarodnjacima

Par mjeseci prije smrti osnovao je humanitarnu organizaciju koja je do danas uložila desetke miliona dolara za pomoć siromašnim Brazilcima i omogućila im da što je lakše moguće realizuju svoje snove. On će i dalje živjeti u snovima nekih novih klinaca koji će, gledajući njegove majstorije iz Monaca, Interlagosa, Estorila ili Suzuke na YouTubeu, shvatiti koliko je dobar bio vozač.

Zauvijek će biti mitski junak, legenda koja je otišla prerano. Koja je svoj prekratak život iskoristila na najbolji mogući način i nesvjesno pomogla desecima hiljada svojih sunarodnjaka za koje je bio i ostao najveći.

Index.hr / sportskipuls.ba