“Mi nogometaši živimo za golove, iz utakmice u utakmicu, a isto sam radio i s bolešću. Provodio sam po pet sati svake noći u kupaonici s bolovima u želucu nakon kemoterapije. Rekao sam sebi: ‘Pokušaj ostati u kupaonici četiri sata, onda tri i pol, pa tri.’ I uspjelo je”, priča Nela i dodaje.

“Zloćudne bolesti odnijele su mi kolege i poharale porodicu”

“Jedino što pamtim su gluposti koje su mi ljudi govorili – ‘Nema sumnje da ćeš s takvom fizičkom spremom to preživjeti’. A što je s kolegama koje sam izgubio? Vincenzo D’Amico, Paolo Rossi, Siniša Mihajlović, Gianluca Vialli. Jedina razlika između mene i njih je ta što sam imao više sreće.”

Otkriva da mu je zloćudna bolest poharala porodicu: “Jedne noći zatekao sam svoju ženu i kćeri kako plaču, rekao sam im: ‘Dosta, vi ste ti koji meni morate pomoći.’ Izgubio sam oca zbog bolesti, kao i njegova brata. Izgubio sam sestru, osobu koju sam najviše poštovao na svijetu. Nakon osam godina liječenja prepustila se smrti. Moja druga sestra živi s rakom već 14 godina. Mi smo porodica razorena tumorima, a nismo to zaslužili.”