Real je na putu do finala u nokaut-fazi izbacio Bayern i Barcelonu i činilo se da je u finalu dobio neravnopravnog protivnika, ali njemački je sastav igrao svoju tada najbolju sezonu u istoriji, koju je ipak završio bez trofeja. Bio je drugi u Bundesligi te je izgubio u finalima njemačkog kupa i Lige prvaka, što se naslonilo na druga mjesta u prvenstvu 1997., 1999. i 2000., zbog čega je klub dobio posprdni nadimak Bayer Neverkusen.

Apotekari su se dobro držali u finalu, a na rani Raulov gol iz osme minute odgovorili su preko Lucija samo pet minuta kasnije. A onda, u samoj završnici prvog poluvremena, Roberto Carlos sjurio se po lijevoj strani u lovu za Solarijevom loptom, ali s odbrambenim igračem na leđima nije je mogao ubaciti kako je želio, nego je poslao visoku svijeću koja je padala na rub kaznenog prostora.

Ali ta je lopta zatekla cijelu Bayerovu obranu – uključujući nekadašnjeg igrača FK Sarajevo porijeklom iz Živinica, Borisa Živkovića – koja se postavila očekujući ubačaj u peterac. Samo ju je Zidane ispratio pogledom i u savršenom trenutku potegnuo još savršeniji volej koji je odsjeo u gornjem uglu mreže Hans-Jörga Butta.

Bio je to trenutak čiste nogometne poezije, umjetničko djelo o kojem se i danas priča. Neki bi možda i zaboravili da je mali klub iz Leverkusena te godine igrao finale Lige prvaka, ali teško će iz sjećanja ispasti da je baš on bio na pogrešnoj strani ONOG Zidaneovog gola.

sportskipuls.ba