“Uvijek mi je žao vidjeti kolegu u neugodnoj situaciji, uvijek se stavite u situacije koje ste i sami proživjeli”, priznao je Marcelino, osvrćući se na kritike upućene Alonsu. Stručnjak je naglasio koliko je trenerski posao nezahvalan, ističući da “treneri proživljavaju pobjede u samoći, a trijumfe u još većoj samoći. Naš rad nam ne garantuje uspjeh. Uspjeh nam garantuje učinak nogometaša i dobri rezultati”, dodao je.

Marcelinova teorija sendviča

Analizirajući položaj Xabija Alonsa i drugih trenera, Marcelino je ponudio zanimljivo poređenje:

“Uvijek kažem da je trener kao sendvič. Mi smo šunka i sir koji idu u sredinu. Iznad imate sloj hljeba, a to su oni koji zapovijedaju, koji vode. A ispod su nogometaši. Oni su pravi protagonisti igre i oni su ti koji treneru donose pobjede. Ali kada šunka i sir nemaju apsolutnu sposobnost komandovanja nad donjim slojem, onda je to jasan nedostatak.”

“Igrač mora osjetiti ko zapovijeda”

Na temelju vlastitog iskustva, Marcelino je naglasio važnost autoriteta. “Nogometaš mora osjetiti da je trener taj koji komanduje. A ako nije tako, onda smo u poteškoćama”, istakao je i dodao da je ključna bezrezervna podrška uprave.

“Čelnici moraju pokazati apsolutno povjerenje i moć u donošenju odluka. A onog dana kada oni koji vode klub posumnjaju u sposobnost i učinak trenera, moraju nam dati otkaz.”

Index.hr / sportskipuls.ba