Klupski nogomet u Bosni i Hercegovini u zadnjih nekoliko godina ostvaruje rast u pogledu kvaliteta, te uslova kroz razvoj infrastrukture. Wwin liga polahko postaje sve češća stanica stranih agenata koji u svoje notese bilježe igrače domaćih klubova. Ni klubovi u tom lancu nisu ostali po strani, pa smo svjedoci sve većih ulaganja u pojedine ekipe, i sve veći broj kavalitetnih igrača u najboljim godinama dolaze u našu ligu. Rezultati Zrinjskog prošle sezone i ono što Borac pravi ove sezone dokaz su da smo se napokon pomakli u određenim segmentima.

Ipak, navedeni trendovi u našem nogometu još uvijek nisu u funkciji onoga što bi bio primarni cilj. A to je razvoj domaćih igrača, te stvaranje baze kako za omladinske, tako i za A reprezentaciju naše zemlje. Kvalitet koji posjeduju Borac, Zrinjski, Sarajevo, Željezničar, ili Velež u velikoj mjeri je uvezen sa strane. Guliashvili, Herera, Ogrinec, Despotović, Surdanović, Ivančić, Mlinarić, Boljević, mogli bismo u nedogled nabrajati igrače koji su u svojim timovima među ključnim, a koji dolaze kao stranci. Sa druge strane domaći igrači ako i imaju važnu ulogu, radi se o momcima koji su puno bliže kraju, već vrhuncu svoje karijere. Haskić, Grahovac, Kvržić, Radovac, Bilbija, Krpić, samo su neki od domaćih igrača koji su prešli 30 godina, a koji igraju bitnu ulogu u domaćim prvoligašima.

Jako malo je mladih domaćih igrača, koji dolaze iz omladinskih pogona naših timova, a koji su važni kotačići u nekim od bh klubova, te na kojima se može graditi transfer politika i zaraditi novac. Ima naravno izuzetka, koji samo pokazuju da talenta ne manjka, te kada se taj talent usmjeri na pravi način, kada je u pravim rukama, te uz malo strpljenja i pravu šansu sigurno bismo imali mnogo više Buljubašića, Čelika, Vukovića, Kulašina….

Postoji nekoliko faktora zašto Wwin liga BiH nije razvojna liga iz koje mladi igrači prave transfere u jače lige, te na taj način direktno donose prijeko potreban novac našim klubovima, te čini se još potrebniju širinu u kvaliteti našoj reprezentaciji.

Ovo je već četvrta sezona u Wwin ligi  kako je na snazi pravilo o bonus igraču, odnosno pravilo po kojem u svakoj ekipi na terenu tokom svih 90 minuta mora biti minimalno jedan igrač ispod 21 godina. Pravilo koje suštinski nije donijelo puno toga, osim što je trenerima stvorilo probleme u sastavljanju ekipa. Većina tih mladih igrača koji su starteri, nakon što napune 21 godinu nestaju sa radara, ili postanu prosječni igrači u Wwin ligi ili nižim ligama. Jednostavno na taj način je usporen razvoj mladih igrača, jer i sami su svjesni da bez obzira na kvalitet moraju igrati zbog godina, te im je motivacija na taj način prilično smanjena, nemaju neku konkurenciju, te u najvažnijem dijelu razvoja svoje karijere stagniraju jer nemaju potrebu za dokazivanjem.

Također, Bosna i Hercegovina ima jedinstvene omladinske lige (U19, U17, U15). Kroz te lige prodefiluje plejada mladih igrača koji puno obećavaju, ali prosto se izgube kada treba napraviti taj ključni iskorak u seniorski nogomet. Tu zapravo leže i najveći uzroci nedostatka mladih igrača koje bi klubovi crpili iz svojih pogona ili dovodili talente iz drugih timova.. Naravno i tu moramo izuzeti neke klubove, prije svih Sarajevo koje godinama ulaže u vlastitu akademiju, trenerski kadar, te selekcijom igrača iz čitave BiH, gotovo svake godine naprave makar jedan izlazni transfer. Također jedna od ekipa koja godinama odlično radi sa mladim igračima je Široki Brijeg, koji zbog manjeg pritiska rezultata ima i više prostora u prvom timu za svoje klince. Ipak s obizrom na puno manji bazen koji pokriva tim sa Pecare, može se reći da su pioniri u poslijeratnoj BiH kada je u pitanju proizvodnja igrača.

Ono što praksa pokazuje jedan od najvećih problema jeste jako loš i znanjem limitiran trenerski kadar u omladinskim selekcijama. Nerijetko naši klubovi svoju djecu daju u ruke bivšim prvotimcima koji preko te djece uglavnom pokušavaju da grade svoju karijeru. Umjesto da djecu treniraju treneri specijalizirani za te uzraste, koji pored stručnog znanja moraju  posjedovati i pedagoški pristup kao jedan od preduslova razvoja mladog igrača.

Mladi igrači koji izlaze iz juniorskog uzrasta, vrlo često budu gurnuti u vatru prvog tima, potpuno taktički neobučeni i psihološko nespremni za taj nivo nogometa. Mnogi od njih po prvi put se tad susretnu sa video analizama, moraju da prime puno više informacija, da treniraju većim intezitetom, pri čemu se od njih očekuje da u kratkom roku isporuče rezultat na terenu. Jako malo klubova praktikuje saradnju sa drugim klubovima u koje bi mlade igrače slali na posudbe gdje bi sticali neophodno iskustvo. Također NSBiH bi morao razmisliti o formiranju razvojne lige, da li U21 ili U23 uzrasta, jer je to praksa u mnogim zemljama u Evropi.

Pored nedostatka edukacije trenerskog kadra u omladinskim selekcijama, jedan od problema je i sama organizacija nižih liga, kao i klubova koji igraju te lige. Imamo dvije entitetske lige koje ukupno broje 34 kluba, gdje je kvaliteta u odnosu na Wwin ligu daleko slabija, dok su niže lige faktički amaterske. Umjesto da te lige budu razvojne, u kojima će dominirati i mladi igrači, ali treneri, kod nas te lige služe da veterani i nekada sjajni igrači završe karijeru, uzmu još koju marku. Primjera radi, u okviru četiri grupe Druge lige FBiH ukupno egzistira 60 klubova, a više od pola njih nema sve omladinske uzraste, te samim time po propozicijama ne ispunjavaju uslove za ulazak u viši rang. Postavlja se pitanje, koji je smisao njihovog postojanja?

Naravno uslovi za rad i takmičenje u nižim ligama su jako loši, te je iz takvih sredina jako teško izvući mladog igrača koji može napredovati i igrati na najvišem profesionalnom nivou.

Isto tako, mnogi klubovi lutaju sa svojim vizijama i strategijama ako ih uopšte imaju. Mi nemamo u Wwin ligi ekipu koja bi bila prepoznatljiva po selekciji i razvoju mladih igrača. Nekada je to bila Mladost iz Doboja kod Kaknja. Osam igrača koji su periodu od četiri godine prošli kroz Mladost ili igraju, ili su do nedavno igrali u prvim ligama Mađarske, Slovenije i Hrvatske.

Ako Borac, Zrinjski, Sarajevo, ili Željo zbog pritiska rezultata nemaju toliko prostora za mlade igrače, kako je moguće da Igman iz Konjica, Posušje, Sloboda ili Sloga nisu u stanju u tri godine proizvesti jednog ozbiljnog igrača makar na nivou Wwin lige?

Sve su ovo samo neki od razloga zbog čega smo i dalje u proizvodnji igrača među zadnjima u Evropi. Samim time i broj transfera je jako mali, jer klubovi iz jačih liga iz BiH sigurno neće doći da kupuju igrača od 27 godina ili starijeg. Što je igrač mlađi, cijena mu je veća. To je prosto ekonomska logika u nogometu.

Ulaganje u strane igrače i stvaranje rezultata na bazi istih dugoročno nije održivo. Klubovi da bi bili samoodrživi moraju generirati vlastite prihode prodajom igrača. Slovenija je za pet godina uz razvoj prateće infrastrukture uspjela da stvori jake timove koji igraju grupnu fazu evropskih takmičenja. Na posljednjem Euru u prvih 11 imali su dva igrača iz domaće lige, a pri tome imaju ligu sa najmanjim prosjekom godina po igraču.

Uz rješavanje sistemskih problema zajedno od strane saveza i klubova i Bosna i Hercegovina može doći u dogledno vrijeme blizu tog nivoa. Do nas je, odnosno do sistema !

Irfan Tabaković / Sportskipuls.ba