U razgovoru za Sportski Puls pred sutrašnju utakmicu protiv FK Radnik, Džafić govori o ovom susretu, počecima u NK Bosna, češkim godinama i Zlinu gdje je izabran u najboljih 11 u zadnjih 25 godina, snazi zajedništva koje, kako kaže, može Slobodu u budućnosti izvući iz najteže situacije.

Sportski Puls: Adnane, Sloboda je trenutno u teškoj situaciji. Kako kao jedan od najiskusnijih igrača u timu gledate na situaciju u kojoj se klub nalazi?

Džafić: To su momenti koji prave razliku između prosječnih i pravih ekipa, ali i između onih koji igraju fudbal samo zbog ugovora i onih koji ga igraju iz ljubavi. Sloboda je veliki klub, nosi emociju grada i hiljada ljudi koji žive za te crveno-crne boje. Jasno je da nismo zadovoljni trenutnim plasmanom, ali to nas ne smije obeshrabriti. Moramo ostati složni, raditi još jače i vjerovati u sebe. Vjerujem da, ako budemo igrali kao tim, s jednim srcem, mogu doći bolji dani.  Istina je, nalazimo se u teškoj situaciji, ali atmosfera u svlačionici je daleko od negativne. Imamo srce, imamo karakter. Sloboda je veliki klub, s bogatom tradicijom, i ne predajemo se.

Sportski Puls: Sutra na Tušnju Sloboda dočekuje FK Radnik. Koliko je ta utakmica važna za vas i ekipu?

Džafić: Uložili smo mnogo truda na treninzima, analizirali protivnika i spremni smo ostaviti srce na terenu. Očekujemo podršku s tribina, jer kad je publika uz nas, sve izgleda drukčije. Vjerujem u ovu ekipu i vjerujem da možemo do pobjede. To smo i pokazali posljednji put u susretu sa Radnikom kada smo pobijedili rezultatom 1:0.

Sportski Puls: Koliko psihološki pritisak igra ulogu u ovakvim utakmicama gdje se “mora” do pobjede?

Džafić: Pritisak je svakodnevnica u profesionalnom sportu, ali je tačno da je u ovakvim situacijama dodatno pojačan. Međutim, to je dio igre. Iskustvo koje imam mi pomaže da ostanem miran i pokušam tu stabilnost prenijeti i na saigrače, pogotovo na mlađe. Najvažnije je da vjerujemo jedni drugima, da ne padnemo pod emocijom nego da odigramo zrelo i odgovorno. Ako u tome uspijemo – rezultat će doći. Ove utakmice često odlučuju nijanse, a mi smo spremni da sve damo.

Sportski Puls: Vaš fudbalski put počeo je u NK Bosna iz Visokog. Koliko vam je značila ta početna faza karijere?

Džafić: NK Bosna je moj prvi klub i mjesto gdje sam napravio prve fudbalske korake. Tamo sam naučio šta znači odgovornost, rad i posvećenost. Bili su to dani kad nije bilo ni idealnih terena ni uslova, ali je bilo puno ljubavi prema fudbalu. Bosna mi je dala temelje – i kao igraču i kao čovjeku. Danas kad pogledam unazad, sve što sam postigao počelo je upravo tamo, na stadionu Luke, u mom Visokom. Zato ću tom klubu uvijek biti zahvalan.

Sportski Puls: Iza vas je bogato internacionalno iskustvo – igrali ste godinama u Češkoj. Šta vam je to donijelo kao igraču, ali i kao čovjeku?

Džafić: Igrati u Češkoj bilo je za mene jedno ogromno životno i profesionalno iskustvo. Tamo sam naučio koliko je disciplina važna u modernom fudbalu. Nema improvizacije, sve se radi precizno i s razlogom. Naučio sam kako se živi kao profesionalac, kako se gradi karijera korak po korak. Igrao sam protiv jakih ekipa, bio na velikim stadionima, ali sve to mi je zapravo pomoglo da cijenim male stvari – poput iskrene podrške navijača i zajedništva u klubu. To iskustvo sada pokušavam prenijeti mlađim saigračima.

Sportski puls: Ono što se da primijetiti kada govorimo o Češkoj je da ste ostavili dubok trag kod tamošnjih navijača, koji nerijetko vaše igre i golove dijele na društvenim mrežama. Kako to komentarišete?

Džafić: Kao što sam rekao, Češka je bila ogromno iskustvo za mene, kako fudbalski, tako i životno. Igrao sam protiv velikih klubova, pred velikim brojem gledalaca i u vrlo organizovanom sistemu. Tamo sam sazrio kao igrač – naučio sam šta znači profesionalizam, svakodnevna disciplina, borba za svoje mjesto u timu iz sedmice u sedmicu. Posebno mi je drago što sam stekao poštovanje i ostavio trag u klubovima u kojima sam nastupao. Zbog toga je to tako, i kod navijača. I danas sve to nosim sa sobom.

Sportski Puls: U BiH ste igrali za Tuzla City, Sarajevo, Velež i sada Slobodu. Kako ocjenjujete razvoj domaće lige i njenu razliku u odnosu na inostranstvo?

Džafić: Naša liga ima potencijal, ali mora se još mnogo raditi – posebno na infrastrukturi, marketingu i radu s mladim igračima. U Češkoj je normalno da klubovi imaju skauting službe, uslove za oporavak igrača, detaljne analize protivnika. Kod nas se još oslanjamo na individualnu inspiraciju. Ali, ono što imamo i što mnoge druge lige nemaju – to je strast. Kod nas ljudi žive za klub, za derbije, za stadion, za priču uz kafu. Ako to spojimo sa ozbiljnim radom – možemo puno.

Sportski Puls: Poznati ste kao pravi timski igrač ali i mentor mlađima.

Džafić: To mi je možda i najdraža uloga sada u karijeri. Znam koliko meni kao mladom igraču nije bilo lako, i koliko bi mi značilo da sam imao nekoga ko će stati uz mene, reći par riječi podrške, savjetovati. Danas, kad vidim mladog igrača kako sumnja u sebe ili kad se bori da uđe u ritam, meni je prirodno da budem tu za njega. Fudbal nije samo gol i asistencija – fudbal je porodica, povjerenje, zajedništvo. A to pokušavamo graditi u Slobodi svaki dan.

Sportski Puls: Vi ste prvi Visočanin koji je igrao grupnu fazu UEFA lige sa češkim Zlinom. Koliko vam ta činjenica znači danas?

Džafić: Iskreno? Ponosan sam. Ne zato što sam “prvi”, nego zato što sam uspio u to vrijeme pokazati da i neko iz manjeg grada, bez velikih veza i pompe, može doći do velikih scena. UEFA liga je san svakog djeteta koje šutira loptu. To je zapravo nivo gdje shvatiš koliko je fudbal zapravo ozbiljan. Nadam se da sam tim putem otvorio vrata i drugim mladim fudbalerima iz Visokog da sanjaju velike stvari.

Sportski Puls: Šta biste poručili navijačima Slobode u ovom trenutku?

Džafić: Da znaju da ih čujemo, i kad nas bodre i kad nas kritikuju. Sve je to dio igre. Borimo se. Treniramo svakog dana s ciljem da se izvučemo iz ove situacije, na treninzima i utakmicama dajemo sve od sebe. To se i primijeti. Hvala im na podršci, posebno onima koji dolaze na utakmice bez obzira na rezultate. Znam da je teško, ali borimo se za svaku loptu, za svaki bod.

Sportski Puls: Gdje vidite sebe u budućnosti? Trenerski poziv, ostanak u fudbalu?

Džafić: Fudbal je moj život, teško da se mogu zamisliti daleko od terena. Volio bih jednog dana raditi s mladima, možda i kao trener, jer imam šta da prenesem. Kad završiš karijeru, važno je ostati u fudbalu i vratiti ono što ti je fudbal dao. Ali za sada – sve moje misli su u svlačionici Slobode i u svakoj utakmici koja nas čeka.

sportskipuls.ba