Danas naša ženska košarkaška reprezentacija igra utakmicu kvalifikacija za Eurobasket 2025 protiv ekipe Luxemburga. Prije samo par godina svi smo znali kada igraju naše djevojke, a danas skoro niko da i ne zna osim zaljubljenika u košarku. Još jedne izgubljene kvalifikacije ali nisu ni prve ni posljednje koje smo izgubili.

13. februara bit će tačno 3 godine kako je naša reprezentacija pobijedila nekoga u zvaničnoj utakmici. Pao je tada Japan i to na svome terenu u Osaki! U te dvije godine tada, Japan je izgubio samo dvije utakmice i to od prejakih Amerikanki na Olimpijadi i od naših cura. Ta pobjeda odvela nas je u Australiju na Svjetsko prvenstvo. Nažalost od tada kreće sve nekako niz brdo. Mnogi sve uspjehe pripisuju samo Jonquel Jones i njenoj igri. Naravno, ona je bila u to vrijeme možda i najbolja igračica na planeti, ali ona je došla u najtalentovaniju poslijeratnu ekipu bez koje ne bi bilo ovog historijskog uspjeha koje su postigli. To je generacija rođena 1995/96 uz nekoliko igračica rođenih koju godinu prije ili poslije. Oni su se predvođeni Maricom Gajić prošetali Europskim prvenstvom za igračice do 20 godina B divizije. Osvojile zlato bez poraza u 9 utakmica i plasirale se u A diviziju. Marica je bila MVP prvenstva. Ostaje nam žal zašto tada nismo igrali A diviziju jer bi najvjerovatnije osvojili neku od medalja ako ne i onu najsjajniju. Tu su igrale Nikolina Babić (sada Knežević), Nikolina Džebo (sada Elez), Anđela i Nina Delić, Jovana Marković, Melisa Brčaninović iako mlađa par godina… Kada je ova generacija stasala i uz rame igrala sa Deurom, Tavić, Kapor i još im se pridodala Jones rezultat je morao doći.

Mnogi su osporavali Gorana Loju, osporavali su i sada osporavaju Razu (Raziju Mujanović) jer je još tu. Ali izgleda da je taj duo bio dobitna kombinacija.

Talenata je bilo i bit će, ali novim generacijama je bitniji story na instagramu nego igranje za reprezentaciju!

Sportskipuls.ba