Dok institucije traže zareze, oni dokazuju da šampioni rastu i tamo gdje svjetla nema.

„Imamo paraolimpijca Ervina Bejdića koji je trenutno sad u Osijeku na Evropskom prvenstvu koji do prošle godine nije imao pištolj malokalibarski. Znalo se desiti da postigne rezultat ode na Svjetsko prvenstvo i oni mu kažu tamo ne možeš da pucaš zato što tvoj pištolj ne zadovoljava sigurnosne uslove strelišta“, objašnjava Zijad Kamerić, trener u Udruženju za sport i rekreaciju invalida Novi Grad.

Ovo je priča o borbi, volji i snovima iza sportskih terena.

Ovaj pehar je kao ogledalo – sjaji s prednje strane, a iza njega niko ne vidi hladnu salu bez grijanja, mokar pod i zidove što se ljušte. Trenira se u uslovima u kojima bi i sam pehar zahrđao… ali sjaji – baš kao i djeca iako im niko ne daje svjetlo.

„Ovo su podrumske prostorije i to nam je dao kućni savjet zato što je jedan od članova našeg udruženja poslije rata bio tu, bilo je viška prostorija i mi smo to renovirali tad i to je tako i danas“, dodaje Kamarić.

Sanjaju velike pobjede, bez opreme, bez podrške – jer nadležni nemaju  ključ ni za uslovne sale – ni za budućnost.

„Mi radimo ono za šta imamo ingerencije. Raspisujemo natječaje za udruge i saveze koje okupljaju ove kategorije stanovništva. Evo smo specijalnu olimpijadu uključili u naš redovni transfer. Dakle ono što su definitivno mogli udruga o kojoj govorite nije ni bitno koja je je aplicirati na naš natječaj za projekte za koje jesu druge slične udruge aplicirale i dobile svoja sredstva“, kaže Sanja Vlaisavljević, ministrica kulture i sporta FBiH (HDZBiH).

S druge strane trener je jasan – na projekte su se prijavljivali, ali često su zarezi bili ti koji bi gasili sportske snove.

„Projekti su projekti, uvijek vam nađu zarez da vam nije u redu, da niste numerisali neku stranicu“, rekao je Kamarić.

I svaki put kad podignu ruku, kad bace kuglu ili pogađaju metu, bore se ne samo protiv rivala, nego i protiv praznih politika i neriješenih problema.

„Ne postoji sistem da sport dignemo na viši profesionalni nivo. Većina je našeg sporta na nivou rekreacije i amaterizma. Većina njih je registrovana i bavi se sportom na nivou Federacije, odnosno entitet. Dakle, oni nemaju nadležnost za organizaciju državnih takmičenja sem saveza koji su registrovani na nivou BiH“, navodi Osman Handžić, generalni sekretar Paraolimpijskog komiteta BiH.

Uprkos birokratskim i sistemskim preprekama i svemu što im nedostaje, rađaju se šampioni. Među njima je i Alma Kamarić. Ima samo 13 godina, ali hrabrost i upornost veću od mnogih odraslih.

„Prvi puta je uzela kuglu, disk i koplje na prvenstvu paraplegičara u konkurenciji F52, a uzela je tri treća mjesta. Ona je jedino dijete bila sa 13 godina, sve su ostalo gospođe bile“, naglasio je Kamarić.

I dok institucije broje papire i procedure, oni broje medalje i snove. Almin podvig na svojoj instagram stranici objavila je tek škola koju pohađa, na stranici ministarstva ni slova. Jer svijet voli pobjednike, ali tek kada medalja zablista.

federalna.ba / sportskipuls.ba