O Domažalama, Sarajevu, Mirviću, Džeki..

Senijad Ibričić: Ako nema sloge u klubu, onda je teško nešto postići!

Senijad Ibričić zabrinut zbog kraha Domžala: “Mene krive, ali to je rezultat toga što u klubu rade prijatelji, a ne stručnjaci”.

Senijad Ibričić je u Sloveniji bio igrač i sportski direktor, dvaput je bio najbolji igrač slovenačke lige. Uništili su mu klub, ali danas je užasnut kad vidi koliko su nisko pali.

Drugi dio decembra bio je sadržajan za Senijada Ibričića, koji je trenutno bez posla u nogometu. Bio je u Kataru s reprezentacijom veterana UEFA-e Slovenije, zatim zajedno sa svojim velikim prijateljem Edinom Džekom na odmoru u Dubaiju, te kod kuće u BiH i Hrvatskoj. U međuvremenu je igrao i fudbal, a nakon praznika vratio se u Domžale, gdje živi s porodicom i gdje mu djeca idu u školu. Otkako se profesionalno bavi nogometom nije imao toliko slobodnog vremena. No, njegov status “nezaposlenog” u budućnosti se može promijeniti. Kako tvrdi, Ibričić se neće vraćati u Domžale. Iako kaže da su Domžale njegov klub zauvijek, krivi mnoge koji su u klubu radili posljednje dvije godine. Uglavnom nekompetentnošću i optužbama, ali na kraju, uglavnom, rezultatima koji su katastrofalni. Alarmantna je i financijska situacija u klubu. Ibričić je zabrinut da bi Domžale, ako se brzo ne pomaknu na pravi put, mogle konačno potonuti.

Nakon sezone u Sarajevu, gdje ste bili sportski direktor, još niste krenuli u novi izazov, zašto? 

Trenutno sam prvenstveno posvećen porodici. Bavim se porodicom, djecom i njihovim aktivnostima. Fudbal sam igrao profesionalno 17 godina, a onda sam odmah prešao u menadžment, radio sam u Domžalama i Sarajevu, tako da je ovo zapravo prvi malo duži period da sam slobodan od fudbalskih obaveza. Trebao mi je ovaj odmor. Imao sam već nekoliko opcija, ali sam si rekao da neću žuriti sa izborom posla.

Šta vas zanima? 

Želim se baviti fudbalom, to mi je osnovna želja. U fudbalu sam cijeli život i ostat ću u njemu. Imam trenersku A licencu, radit ću i Pro licencu. Ne bih bio samo agent, nego sve ostalo… Zanima me rad u klubovima, možda reprezentacijama, rad s mladima. Što god.

U Sloveniji ste skoro osam godina, ovdje ste se skrasili, zašto Slovenija i Domžale? 

Kad sam došao ovdje, mislio sam ostati jednu sezonu, možda dvije, i vratiti se u Split. Brzo sam se uklopio, osjećao sam se super i rekao sam sebi, zašto ne nastaviti? Atmosfera u klubu je bila sjajna, imali smo odličnu ekipu i tako je išlo. Ovdje su djeca počela ići u školu i ja sam se skrasio. Najviše zasluga što je tako bilo imaju Simon Rožman i njegovi pomoćnici. Produžili su mi karijeru, stvarno sam uživao u nogometu, bio sam i najbolji igrač lige. Igrali smo vjerojatno najljepši fudbal u Sloveniji. Mladi igrači su se razvijali i prodavali, igrali smo i u Europi. Na kraju sam ostao pet godina kao igrač, a zatim još jednu godinu kao sportski direktor.

Domžalama prijeti kolaps, za što neki krive i vas. Kako odgovarate na te optužbe? 

Boli me čuti da su problemi nastali kad smo otišli Simon Rožman i ja. Tvrdim da su svi ti problemi nastali kada su nakon nas u klub došli ljudi koji ne poznaju fudbal. Dok sam bio sportski direktor, angažirao sam Rožmana za trenera. Ovo što ću reći je provjerljivo. Imali smo najmlađu momčad u ligi, 21 godinu u prosjeku, vrijedila je 8,5 miliona eura. S ovim mladim igračima neočekivano smo izborili Europu. Doveli smo Kovačevića, Đurića, Julardžiju i tako dalje, nitko nije došao zbog novca, nego zbog slave i prilike. Ileniča smo prodali za više od milion eura, Durdov i Kovačević su otišli za po pola miliona, Đapo je prodan za 300.000 eura… Kako netko može reći da su problemi počeli od nas? Ponavljam, mlada momčad, Europa, doveli smo deset igrača, a prodali pet. Iza sebe smo ostavili mlade igrače koji su nam bili standardni i tako dalje. I mi smo griješili, nitko nije savršen, ali radili smo na tome da ih bude što manje, a prije svega smo nastojali graditi odnose na cijeloj piramidi kluba, na temelju znanja i iskustva, a ne na temelju ega.

Zašto onda pad Domžala?

Po meni Grega Ciglar prije dolaska u Domžale nikad nije gledao fudbal. Bavio se politikom. Bio je pomoćnik Mateja Oražma i navodno je sve vodio. Sada me kritikuje, ali ja samo govorim činjenice i činjenica je da on nije iz fudbala. Kad sam došao u Domžale kao igrač, Rožman je bio trener, uz njega su bili Kačičnik, Djuranović i Strajnar, svi zajedno odigrali su više od 1000 prvoligaških utakmica. U školi fudbala, da ne pričam tko je sve bio. Đuranović, Kebe, Javornik, Birjukov… Sve ljudi iz fudbala. Tko su danas profesionalci u klubu? Znaš tko? Prijatelji! Nemaju nogometne reference! Đuranović je bio jedini stručnjak u klubu. Pogledajte primjer Erika Merdanovića. Ne poznajem ga, ali nekada je vodio školu nogometa, potom je bio trener omladinske ekipe pa vodi kadete. Onda se pitamo zašto su Domžale tu gdje jesu? Ne čudi me, očekivao sam. A sada, kad je loše, čovjek poput Ciglara jednostavno pobjegne iz kluba. Da, to je najlakše.

Možete li biti malo konkretniji o tome što mislite da su bili kontroverzni potezi?

Kad smo mi bili u klubu, igrači su imali puno veće cijene. Dat ću primjer, sve se može provjeriti. Imali smo ponudu za Luku Topalovića između dva i tri milijuna eura od City Groupa, ali na kraju su za njega dobili nešto manje od milion. Pišek je vrijedio između 500 i 600 hiljada eura, ali je otišao za sto hiljada. Prodali smo Strajnara Mariboru i doveli Šturma koji je sada najbolji igrač Domžala. Za koliko je otišao Žiga Repas? Nula eura? Jakupović, Karić, Žinič… Svi su otišli za bagatelu. Može li netko objasniti zašto se to dogodilo?

Optuživali su vas za “napumpane” ugovore, je li to istina?

Ovo je moj klub, ovdje sam proveo najduži period svoje karijere. Do sada se nisam htio oglašavati, sad moram. Neki prenapuhani ugovori? Nikada nisam oštetio klub! Dovodio sam igrače bez odštete, a prodavali smo ih za dobre novce. Sve se to može provjeriti, kao što se mogu provjeriti i njihovi “rezultati” i “postignuća”.

No, kako je bilo u Domžalama u razdoblju vašeg igranja, jesu li bili tako teški financijski problemi kakve trenutno ima klub?

Tokom mog mandata plate su ponekad kasnile, ali na kraju se uvijek sve isplatilo. Sada čujem da je loše. Brine me što su Domžale prošle sezone jedva ostale u ligi i nisu imale igrače koji bi se mogli dobro prodati. U ovoj sezoni sve mi se čini još gore. Domžale su sada pale na loš glas, igračima više nisu zanimljivi kao nekada kada su imali najbolju školu fudbala u državi. Sada igrači radije idu negdje drugo. Klub sada ima igrače koji nisu mogli igrati u drugoj ligi, kako očekivati ​​rezultate? Upravljanje nogometnom momčadi nije playstation!

Tko uopće vodi klub? Može li investitor spasiti klub?

Stane Oražem predsjednik je kluba već 25 godina. Maloprije sam razgovarao s njim, čak smo razgovarali i o zajedničkoj saradnji, ali sam vidio da nemamo iste ideje. On je dobar čovjek, bilo je zadovoljstvo raditi s njim. Takve ljude treba slovenski nogomet. Za mene su Domžale završena priča, ne govorim to jer želim preuzeti klub. Bojim se da je Stane nekako digao ruke i da je sve u Matejevim rukama. Ulagače je danas teško pronaći. Kako su Domžale nekad funkcionirale kad nije bilo investitora? Dobro se radilo, u klubu su radili ljudi koji razumiju fudbal, imali su uspjeha i razvijali mlade igrače. Sada će biti teško nekoga dobiti, klub je u dugovima i nema igrača koji se mogu dobro prodati

Zašto ste otišli iz Domžala, tada zajedno sa Simonom Rožmanom?

Mislio sam da ću biti dugogodišnji sportski direktor Domžala. Imao sam odriješene ruke, uživali smo, dobro nam je išlo. Kad je počelo loše drugi bi se miješali, što nisam dopuštao. Autonomija je ključna u nogometu. Prije početka druge sezone počeli su problemi oko toga i kada je stigla ponuda iz Sarajeva, koji je jedan od većih klubova u regiji, Simon i ja smo prihvatili.

U Sarajevu ste proveli jednu sezonu, zašto ste se tako brzo oprostili?

Sarajevo posljednjih godina ima najviše novca u Bosni i Hercegovini, ali nemaju uspjeha, svake sezone su četvrti. Ako nema sloge u klubu, onda je teško nešto postići. Sigurno ne pomaže ni to što predsjednik nije u Sarajevu. Fascinantno je koliko novca ulaže u klub, ali on nije nogometni tip, već je okružen ljudima koji prvenstveno imaju svoje interese. Sada svi hrle u Sarajevo, od trenera, agenata i tako dalje. Lično smatram da je pravi put način na koji su Domžale napravile. Mladost, team building, rast i tako dalje.

Kako gledate na slovenačku ligu danas, s iskustvom iz inostranstva i Slovenije?

Kad gledam Balkan, to je daleko najrazvojnija liga za mlade igrače. Pa i za nas starce (smijeh). Sve je sređeno. Tereni, suci… Slovenački fudbal je sjajan, reprezentacija je igrala na Euru, mlade reprezentacije su uspješne, dva kluba igraju konferencijsku ligu, slovenački sudac je sudio finale Lige prvaka, Slovenac je prvi čovjek UEFA-e, trebali bi biti ponosni na to. Nevjerojatno! Ali liga bi mogla biti još bolja da ne postoji to pravilo za slovenačke igrače.

Zašto po vašem mišljenju nije dobro pravilo odnosno kvota slovenačkih igrača u prvoligaškim momčadima?

Nemojte me krivo shvatiti, pravilo bi trebalo biti zaštita domaćih mladih igrača, to vam govorim kao stranac u Sloveniji, ali to treba ispraviti. Ovo pravilo sada klubove s novcem stavlja u bolji položaj. Uzet će slovenačke igrače zbog kvota, ali hoće li ti igrači igrati? Ako neće, a vjerujem da neće, neće napredovati! Domaće talente treba zaštititi, ali ne na ovaj način. Cilj treba biti da mladi igrači igraju što više, i sam sam uvijek bio zagovornik toga.

Vaš veliki prijatelj Edin Džeko i dalje igra na vrhunskoj razini, trenutno u Fenerbahčeu. Hoće li se jednog dana, budući da je i on pri kraju igračke karijere, udružiti u neki fudbalski projekat?

Vjerojatno hoćemo. Edin je još gori od mene, baš ga zanima nogomet, svaki dan i cijeli dan. Pogledajte koliko ima godina, ali igra vrhunski i igrat će i dalje. Savršeno je pripremljen. On tvrdi da neće biti trener, ali ja mislim da hoće. Ima viziju, vidi stvari, igrao je u Italiji, savladao je taktiku. On je trener, ali to još ne zna (smijeh).

Za nekoliko mjeseci očekuje se velika “fešta” u Splitu. Ako vaš Hajduk bude prvak, hoćemo li vas vidjeti na proslavi?

Sigurno! Igrao sam fudbal za navijače, proživio sam to. Sada nisam igrao dvije i pol godine… Ovo što sam doživio u Splitu, to je nevjerojatno, to je neprocjenjivo. U karijeri se računa ono što ostaviš iza sebe. Svakako idem na feštu za titulu, idem, bit ću prvi tamo!

nogomania/sportskipuls.ba

VEZANE VIJESTI

Uoči nedjeljnog meča
Ugovor do 31.maja 2027. godine
Ugovor do 31. maja 2028.

NAJNOVIJE

NAJČITANIJE

NAJČITANIJE