Ipak, prije nego što donese odluku o tome kada će spustiti zavjesu na jednu od najuspješnijih karijera u historiji bosanskohercegovačkog sporta, pred njim je još jedan veliki izazov – predvoditi Bosnu i Hercegovinu na tek drugom Svjetskom prvenstvu u njenoj historiji. Sa 40 godina, Džeko će ovog ljeta ponovo istrčati na najveću fudbalsku pozornicu, rame uz rame s imenima poput Cristiana Ronalda i Luke Modrića, koji također prkose godinama i pomjeraju granice dugovječnosti u profesionalnom sportu.
Iskustvo koje se ne može naučiti
Džeko priznaje da je tek s godinama u potpunosti shvatio vrijednost iskustva. „Kada sam imao 17 ili 18 godina, ljudi su mi govorili da je iskustvo nešto što se stiče igranjem tokom mnogo godina“, prisjeća se. Tada mu je, kaže, bilo teško razumjeti takve riječi.
„Kada razmišljate kao sedamnaestogodišnjak, ne možete to u potpunosti shvatiti. Ali kada dođete u ove godine, shvatite da je iskustvo od presudnog značaja.“
Njegova karijera svjedoči upravo tome.
Od dječaka koji je odrastao u ratom razorenom Sarajevu do kapitena reprezentacije i jednog od najuspješnijih napadača koje je Bosna i Hercegovina ikada imala, Džekin put bio je sve osim uobičajen.
Kada je kao tinejdžer napustio Sarajevo i iz Željezničara prešao u češki Teplice, malo ko je mogao pretpostaviti da će upravo taj mladić jednog dana osvajati titule u najjačim evropskim ligama. Njegov uspon počeo je u Njemačkoj, gdje je u dresu Wolfsburga izrastao u jednog od najubojitijih napadača Bundeslige.
Uslijedio je transfer u Manchester City, s kojim je osvojio dvije titule prvaka Engleske i FA Cup. Posebno mjesto u historiji kluba zauzima sezona 2011/2012, kada je City nakon 44 godine čekanja stigao do naslova prvaka Premier lige. Nakon Engleske uslijedili su uspješni periodi u Italiji, gdje je Džeko ostavio dubok trag u Romi i Interu, da bi potom briljirao i u dresu Fenerbahčea, postižući dvocifren broj pogodaka u obje sezone provedene u Turskoj.
Tajna dugovječnosti
Na pitanje kako uspijeva održavati vrhunsku formu u četrdesetoj godini života, Džeko nema jednostavan odgovor. Sve se, kaže, svodi na disciplinu i pažljivo osluškivanje vlastitog tijela. „Da ste me prije deset godina pitali hoću li igrati sa 40, vjerovatno bih rekao da neću“, priznaje.
Danas, međutim, mnogo pažnje posvećuje detaljima koje mlađi igrači često zanemaruju. „Dolazim ranije na treninge, provodim 30 do 45 minuta u teretani prije treninga radeći preventivne vježbe. Nakon treninga ostajem još pola sata ili sat kako bih nastavio raditi na oporavku.“
U mlađim godinama, kaže, takve stvari nisu bile prioritet. „Kada imate 20 godina, mislite da nemate vremena za to. Želite otići na kafu s prijateljima ili na ručak. Ali kada ostarite, shvatite da vašem tijelu treba dodatna briga ako želite ostati konkurentni na najvišem nivou.“
Novi početak u Schalkeu
Nakon neuspješnog perioda u Fiorentini, gdje tokom šest mjeseci nije uspio ostaviti očekivani trag, Džeko je u januaru prihvatio izazov i potpisao za Schalke do kraja sezone. Bio je to povratak u Njemačku, zemlju u kojoj je stekao status vrhunskog golgetera.
Već u debitantskom nastupu pokazao je koliko još može ponuditi. Pogodio je mrežu samo 20 minuta nakon ulaska u igru, a ukupno je postigao niz važnih golova koji su Schalke vratili u Bundesligu nakon trogodišnjeg izbivanja iz elitnog društva.
Za Džeku je taj potez imao dodatni značaj.
Omogućio mu je da u doigravanje za Svjetsko prvenstvo uđe u punom takmičarskom ritmu.
Gol koji je promijenio tok kvalifikacija
U martu ove godine upravo je Džeko odigrao ključnu ulogu u plasmanu Bosne i Hercegovine na Mundijal. Njegov pogodak glavom protiv Velsa u Cardiffu donio je izjednačenje i održao nade reprezentacije živima. Nekoliko dana kasnije uslijedila je utakmica protiv Italije u Zenici.
Nakon dramatične penal-serije Bosna i Hercegovina izborila je plasman na Svjetsko prvenstvo, što je izazvalo slavlje širom zemlje. Sarajevske ulice ispunili su navijači, baklje i vatromet. Džeko smatra da uspjeh njegove reprezentacije nije dobio dovoljno pažnje.
„Mislim da se tih dana mnogo govorilo o tome da Italija možda neće otići na treće uzastopno Svjetsko prvenstvo, o našem stadionu, malom terenu i balkonima oko njega“, kaže. „Gotovo niko nije pričao o tome da smo mi zaista odlična reprezentacija sa mnogo mladih igrača koji su pokazali svoju vrijednost upravo protiv Italije.“
Sjećanja na Brazil 2014.
Prvi nastup Bosne i Hercegovine na Svjetskom prvenstvu ostao je duboko urezan u Džekino sjećanje. Turnir u Brazilu 2014. godine predstavljao je ostvarenje sna generacija bosanskohercegovačkih fudbalera. Prvu utakmicu reprezentacija je igrala na kultnoj Maracani protiv Argentine predvođene Lionelom Messijem.
Upravo je Messi postigao pobjedonosni pogodak u susretu koji Bosna i Hercegovina, uprkos porazu, i danas pamti s ponosom. Džeko posebno žali zbog utakmice protiv Nigerije, kada mu je poništen regularan pogodak, a reprezentacija eliminisana.
„Volio bih da sam još više uživao u tom iskustvu. Kada igrate utakmice, nemate mnogo prilike upoznati zemlju domaćina“, kaže. „Za nas je to bilo prvo veliko takmičenje, i to u Brazilu, zemlji fudbala. Igrati protiv Argentine na Maracani bilo je nevjerovatno. Jedino što je nedostajalo bio je prolazak u narednu fazu.“
Novi izazov pod vodstvom Sergeja Barbareza
Ovoga puta Bosna i Hercegovina na Svjetsko prvenstvo dolazi s mnogo većim iskustvom. Na klupi sjedi Sergej Barbarez, još jedna legendarna figura bh. fudbala. U grupi B reprezentaciju očekuju utakmice protiv Kanade, Katara i Švicarske. Džeko posebno respektuje Švicarce. „Volim švicarske planine“, kaže kroz osmijeh.
„Dok sam igrao za Inter, Milano je bio blizu i često sam tamo odlazio sa suprugom i djecom. Sigurno ću se vratiti.“ Kada je riječ o fudbalu, smatra da su upravo Švicarci najveći favoriti grupe.
„Imaju mnogo kvalitetnih igrača, veliko iskustvo i reprezentaciju koja redovno nastupa na velikim takmičenjima. Ostale ekipe će vjerovatno više razmišljati o borbi za drugo i treće mjesto.“
Još nije vrijeme za oproštaj
Iako pitanja o završetku karijere postaju sve češća, Džeko poručuje da još nije donio konačnu odluku. Prvo želi razgovarati sa čelnicima Schalkea i vidjeti kakvi su njihovi planovi. „Onda ćemo odlučiti“, kaže.
Njemački klub već mu je, priznaje, prirastao srcu.
„Ovo je veliki klub s fantastičnim navijačima. Već sada osjećam koliko ljubavi imaju prema meni. Moram reći da je sve što se dogodilo u posljednja četiri mjeseca bilo čak i bolje nego što sam očekivao.“
Za dječaka koji je nekada igrao fudbal između ratom oštećenih zgrada i skloništa u Sarajevu, svaki novi izlazak na teren predstavlja posebnu privilegiju.
Možda će kraj zaista uskoro doći.
Ali prije toga Edin Džeko želi još jednom povesti Bosnu i Hercegovinu na najveću scenu svjetskog fudbala – i još jednom dokazati da iskustvo, disciplina i ljubav prema igri ponekad mogu nadjačati godine.
federalna.ba/sportskipuls.ba
